Događaj 1.
Klinci se igraju pokraj mene. Jedem doručak. Pijuckam jutarnju kavu. Počinje natezanje oko redosljeda u igri. Sitnica. Komešnje postaje sve glasnije. Brojim u sebi. Mlađi grize starijeg. Stariji plače. Seka odguruje mlađeg. Mlađi plače. On dolazi i tjera seku u sobu. Seka plače. Doručak mi je prisjeo, kava završava u sudoperu. Počinjem svađu s njim. Svi plaču. Kao u španjolskoj sapunici.
Događaj 2.
Dolazim u Plodine. Papuče 19,99. Akcija! Uzimam 3 komada. Odlična cijena, ionako nožice brzo rastu. Dolazim na kasu. Uzela sam još nekoliko stvari. Konačni račun 400 kuna?!?!? WTF?!?!? Iza mene red, wooowww! Ček, ček u čemu je stvar? Provjeravam račun! Papuče jedan par 100 kuna?!?!? Otkud? Kako? Provjerila sam 2 puta! Započinjem raspravu sa blagajnicom. Svađamo se, raspravljamo. Vičem. Crvenim se. Neugodno mi je. Prestaje s naplatom i doazi do mene. Vodim ju do košare s papučama. Pokazujem joj cijenu. 19,99!! Ispričava mi se. Kupci su sve pomiješali. Ja sam ljuta. Ona se ispričava. OSTAVLJAM SVE na kasi i odlazim. Iza mene red. Blagajnica uljudno pozdravlja. Prohujalo s vihorom 2.dio
….a sada da prevrtimo sve unazad, što je nažalost nemoguće, ali ZAMISLIMO da možemo vratiti vrijeme.
Događaj 1.
Klinci se igraju pokraj mene. Jedem doručak. Pijuckam jutarnju kavu. Počinje natezanje oko redosljeda u igri. Sitnica. Komešnje postaje sve glasnije. Brojim u sebi. Mlađi grize starijeg. Stariji plače. Seka odguruje mlađeg. Mlađi plače. On dolazi i ….. SJEDA POKRAJ MENE. Slušamo ih. Ne radimo ništa. U sebi kipimo, ali ne radimo NIŠTA. Uskoro se svatko od njih povlači u svoj kut sobe. Dure se. Za nekoliko minuta se ponovno igraju skupa. Nastavljam jesti svoj doručak. Zobene i brusnice. Kao u francuskoj sapunici.
Događaj 2.
Dolazim u Plodine. Papuče 19,99. Akcija! Uzimam 3 komada. Odlična cijena, ionako nožice brzo rastu. Dolazim na kasu. Uzela sam još nekoliko stvari. Konačni račun 400 kuna?!?!? WTF?!?!? Iza mene red, wooowww! Ček, ček u čemu je stvar? Provjeravam račun! Papuče jedan par 100 kuna?!?!? Otkud? Kako? Provjerila sam 2 puta! Zastajem i…. ljubazno se zahvalim blagajnici i kažem da nemam toliko novca i da ih neću uzeti. Stavlja papuče sa strane, naplati mi ostatak. Odlazim i ljubazno se pozdravimo. U glavi Frank Sinatra “I am singing in the rain!”
Bilo je potrebno da pokažem da svaka akcija ne traži reakciju, jer u afektu čovjek gotovo svaki put napravi “krivu” stvar. I to ne uvijek u lošoj namjeri, jednostavno osjećaji su toliko jaki i počnu se prelijevati izvan naše kontrole. To je upravo ono što NAM NE TREBA! Udahni, izdahni, udahni, izdahni, nekoliko put ako je potrebno. Zaustavi se! Jos jednom promisli, pričekaj da se osjećaj stiša, da adrenalin popusti, promisli,…
Znam jer sam bezbroj puta napravila pogrešku. U dobroj namjeri, ali pogrešku koja nije mogla biti ispravljena.
Reakcija bez reakcije je najbolja akcija!