Nekidan sam sjedila i razmišljala o nekim stvarima koje su se dogodile u mojoj bliskoj prošlosti. Ne tako davno, ali svejedno gledala sam osobu koja nisam bila ja. Današnja JA nije bila osoba koja je bila ONA PRIJE. Naš rast i razvoj pokreće lavinu događaja, reakcija, osoba, činjenica koji se izmjenjuju, nestaju i dolaze u naše živote. Ponekad nas njihov dolazak toliko razveseli da zaboravimo na sve oko sebe, na naš put, naše bližnje i to je u redu. Jer je to dio našeg puta. Isto tako njihov odlazak nas toliko izbezumi, izmakne nam se tlo pod nogama, navuče tugu u naša srca i to je u redu. Svi dolasci i odlasci su ovdje s razlogom. Svi su odradili svoj dio, svi su prenijeli svoju poruku, svi su nas nečemu naučili. I zbog njih više nismo ono što smo nekada bili. Sada smo naučili nešto više ( a ako nismo doći će u drugom obliku, ali sa istom porukom, dok ne naučimo) i popeli smo se stepenicu više ka svjesnosti. Svjesnost je bitna upravo radi nas samih jer je to njega naše duše, naša budnost, naša snaga. Kada se idući put nađemo na sličnom terenu vjerujem da će reakcije biti drugačije, a ako i ne budu bol i tuga će kraće trajati, jer “ono što te ne ubije, ojača te” zar ne?
SVJESNOST
