Žene, majke, kraljice, koliko puta vam se dogodilo da ne možete noću spavati jer su fuge u kupaoni krivo napravljene, jer je susjeda imala opasku vezanu uz VAŠE cvijeće, jer je On zaboravio kupiti SAMO 2 poriluka, a ne 6 jer je “bila dobra cijena” ili ste zaboravile staviti grah u vodu i sutra ćete maneštru morati kuhati 1 sat duže?? I ode noć. Ode spokojan i miran san. Ode u Honduras. Koliko puta? Meni bezbroj. Još uvijek treniram. Da, treniram. Otkrit ću vam i ovu “misteriju”. Zamislite da sjedite u prekrasnom polju i promatrate automobile kako prolaze (to su vaše misli). Te misli mogu biti samo sjećanja, osjećaji, događaji, ono što je BITNO je da ostanete sjediti u tom prekrasnom polju i ne počnete “trčati za tim automobilima” (recimo da su to vaše misli). Ne lovite se za prošle događaje (jer su prošli), za ono što će se dogoditi (jer se još nije dogodilo), budite prisutni ovdje i sada. Kada ste imenovali i osvijestili misli u vašoj glavi i kategorizirali ih u ono što one jesu, nastavite disati jednolično, mirno i duboko. Smireno. Pustite misli da prođu. Promatrajte ih. Gledajte ih. Sjetite se, sjedite u prekrasnom polju prepunom cvijeća, leptira i gledate automobile kako prolaze. Ako ste dovoljno vješti možete si dočarati i miris tog prekrasnog polja. Budite prisutni. Still the Mind!
Nije neka misterija, zar ne?
I prilično je jednostavno.